Treće lice jednine

Predmet ove predstave je otpetljavanje emocionalnih čvorova – mentalne i fizičke dekonstrukcije duboko potisnute osjetilnosti. Krutost, elastičnost i plastičnost su izbori, taktike i svojevrsna metodika kroz koju pronalazimo i promišljamo izvođački plesni materijal. Cilj je uspostaviti plastičnost, dakle reorganizirati cijeli proces kretanja od prilagodbe do stvaralaštva. Kruto tijelo zadržava položaj stalnosti ne mijenjajući oblik, elastično tijelo mijenja oblik bez razaranja (ono se prilagođava) dok plastično tijelo trajno poprima i zadržava promijenjeni oblik. Sve se odigrava u umjetnom landscape-u poentiranjem pojma plastike.

Zarobljeno, kruto tijelo u plastičnom ovoju metafora je našeg bivanja u današnjem prostoru svijeta. U oslobađanju tijela od krutosti više ne polazimo od elastičnog pokoravanja okolišu i prilagodbe svemu, svakom uređenju nego iz nove pozicije kretanja učimo se oslobađanju prema sljedećoj promjeni: stvaramo svijest o onomu što možemo stvoriti – plastički oblikovati izvođački plesni materijal. Stoga, koristimo plastične vreće, plastične kabanice, plastičnu traku kao konceptualnu metaforu prozirnog, bestjelesnog materijala s kojim uranjamo u trajno promijenjene oblike i koncepte svijeta.